ponedjeljak, 26. svibnja 2014.

Posvetna molitva Bezgrešnom Srcu Marijinu

Online Shop

U nemiru, koji pogađa hrvatsku domovinu, naš narod i sve građane, povjeravamo se i svim srcem predajemo Tvome Majčinskom srcu da moliš za nas i da moliš s nama da nam milosrdni Bog udijeli mir u našim srcima, u našim obiteljima, među ljudima i narodima! Ponizna službenice Gospodnja i Kraljice Mira izmoli od Srca svoga božanskoga Sina i našega Spasitelja Isusa Krista mir koji on daje: mir u istini i ljubavi, mir u slobodi i pravednosti, mir s Bogom i mir s čovjekom! Želimo biti dostojni toga mira, skrušeno se kajući za svoje osobne grijehe, za grijehe u obiteljima, za sve grijehe protiv Božjih zapovijedi u našem narodu!

Milosrdna Majko, utočište grešnika, izmoli nam darove Duha Svetoga da on svojom snagom promijeni ljudske misli i srca na dobro, za pravednost i mir!

Utjeho žalosnih, u ime prolivene nedužne krvi, u ime suza ranjenih i izbjeglih, u ime patnja nevinih molimo Te da svojim zagovorom od nebeskog Oca izmoliš svojoj ljudskoj djeci čvrstu vjeru i neuzdrmanu nadu! Neka se skrate ovi dani teških iskušenja i neka zasja MIR Božji u našoj domovini i u cijelom svijetu! Predobra Majko, moli za nas! Amen!

(Sastavio: kardinal Franjo Kuharić)

petak, 23. svibnja 2014.

Molitva u oluji, p. Ante Gabrić

misionara i isusovca koju je molio i napisao kad ih je u Bengalu, u Indiji, pohodila strašna oluja.



Molitva u oluji

Pohodio si nas, o vječni Bože, svojom kušnjom: ovom strašnom olujom, ovim valovima Bengalskog mora. Usred zimske noći, dok smo spavali. Kolibe su se tresle od orkanskog vjetra, zemljani zidovi popustiše, sve se ruši. Na sve smo strane bježali da bismo spasili svoje živote i živote svoje djece.

Zazivamo Tebe sada. Bili smo Te zaboravili. Živjeli smo previše za sebe, za ovaj svijet, daleko od Tebe.

I, evo, Ti si nas pohodio. Odnio si nam ono na što smo se toliko oslanjali. Ostadosmo sami. Ljudski govoreći: siromašni da se Tobom obogatimo, da se Tebi približimo, da na Tebe mislimo, da mislimo na druge, na braću i sestre.

I eto, u ovoj nevolji obogatismo se ovom ljubavlju: ljubavlju prema Tebi, ljubavlju prema bratu čovjeku. Misleći na njihovu bijedu, zaboravismo na svoju.
Hvala Ti, o vječni Bože, na ovoj kušnji! Hvala Ti na ovome daru, na ovom pohodu! Ostani s nama da bismo mi mogli ostati s Tobom, da bismo mi mogli ostati jedni s drugima – ljubeći se, pomažući i služeći jedni druge.

Ova oluja, ovi morski valovi, ova opustošenost oko nas Tvoj je pohod, Tvoj je dar. Obogatismo se i za ovaj život – i za vječni život.

U Maria Pollyu 1982.
P. Ante Gabrić, DI